Antun poslije 66 godina i 6 mjeseci zatvara berberski salon u Heceg Novom

Među Novljanima, ali ne samo njima, ove sedmice pročula se vijest: “Antun zatvorio radnju”, a onda i pitanje: “A ko će nas sad šišat? Antun Rajčević je nakon 66 godina i 6 mjeseci radnog staža odlučio da završi s poslom berberina. Ima 81 godinu i smatra da je vrijeme da se povuče. “Svu opremu, pribor iz radnje, peškire, ogrtače u Ulici Braće Grbića, kod semafora, poklonio sam za drugi salon. Odlučio sam da prekinem s poslom, ne može se više na noge, stradala i kičma… Nije to lak posao, vjerujte.

Nedostajaće mi mnogo toga, mušterije, priča… Nekima sam javio da zatvaram, a mnogima nisam, jer sam imao oko 250 mušterija mjesečno. Vratio sam ključ salona gazdi”. Antun je uvijek imao puno posla, pa je bilo dana “da padne s nogu i da jedva kući dođe”. Mušterije su mu dolazile ne samo iz Novog i Boke, nego iz cijelog svijeta. Kod njega su se šišale genereacije, đedovi, sinovi, unuci i praunuci. To će mu, kaže, falit. Tek počinje da se navikava na prave penzionerske dane.

“Treba se odmorit’ malo od svega, doć’ k sebi, a možda ću s vremenom i poć’ kod mojih u Cavtat”. Antun Rajčević je i došao u Herceg Novi iz Cavtata, nakon što je u Dubrovniku završio beberski zanat. “Otac mi je bio isto frizer, radio je u Cavtatu. A ja sam kada sam završio zanat i odslužio Vojsku odlučio da pođem za Herceg Novi. Došao sam ćirom od Zvekovice do Novoga za dvije ure. Stigao sam u Stari grad, tražeči posao. Jednog starog majstora sam pitao: “Treba li kome brico? ”. Uputio me u Zadrugu.

Bila je kod Bifea Beograd, u centru Novog, to je bio salon za žene i muškarce. Tu sam radio deset godina, a onda sam se osamostalio. Promijenio sam još četiri lokacije, Institut Igalo, petlja, Hotel Igalo, prije ove posljednje gdje sam proveo evo posljednjih 26 godina. ” Teško je objasniti mladima kako postati dobar frizer, priča Antun. “Ja sam, prije svega, bio veoma tačan. Kada mi neko traži termin, doći ću i ranije ali neću kasniti, a to danas mladi mnogo ne bendaju.

Težak je ovaj zanat iako mladi sve misle da je to lako. Treba stajati na noge, nekada i zbog 20 mušterija dnevno, a prije svega treba voljeti ovaj posao, koji je i često i umjetnost. Danas su i frizure drugačije nego nekad. Mladi vole šišanje skoro pri glavu, farbanje.. Radio sam i to. Imao sam i žena koje su dolazile, iz Beograda, iz inostranstva”. Pitamo vrsnog novskog berberina, brica, frizera, Antuna, zna li koliko je otprilike mušterija uljepšao za više od 6 decenija. “Ko zna.

To bi trebalo dugo brojati, hiljade…”. Antun Rajčević je još 2011. godine otišao u penziju, a to što je radio još 15 godina poslije, nada se, biće mu uračunato za veća primanja. Želimo mu spokojne i više nego zaslužene penzionerske dane, nakon toliko dugog bavljenja jednim od najstarijih zanata na svijetu. I zaista berberski zanat je, računa se, star preko 5000 godina, a kroz vijekove bio je od plemenskog obreda i medicine, preko krvavih hirurških zahvata, do današnje salonske kulture.

Berbernice su bar posljednjih 100 godina bile i mjesta za razgovore, razmjenu raznih vijesti, smijeh, ponekada i ćakule.