„Carine“: Zaključci Vlade o projektu u Baošićima biće jedan od ključnih dokaza da naknadimo štetu

Privredno društvo „Carine“ d.o.o. Podgorica izražava ozbiljnu zabrinutost i najoštrije protivljenje zaključcima koje je Vlada Crne Gore usvojila 14. oktobra na osnovu inovirane informacije o lokaciji koju čine kat. parc. br. 771, 772, 773/1 i 774 KO Baošići, a koju je Ministarstvo kulture i medija dostavilo Generalnom sekretarijatu Vlade.

U opširnom saopštenju dostavljenom medijima, podsjećaju na pet zaključaka Vlade, a onda, pored ostalog, obrazlažu:

„Posmatrani zajedno, ovi nalozi, zaduženja i preporuke predstavljaju pokušaj da se pitanja o kojima se odlučuje isključivo u zakonom propisanim upravnim i sudskim postupcima riješe aktom izvršne vlasti, i to mimo odluka nadležnih sudova i prije njih.

Građevinska dozvola je na pravnoj snazi, a zakonski put za njeno preispitivanje već je iskorišćen. Kompanija Carine projekat u Baošićima realizuje na osnovu građevinske dozvole koja je pravosnažna i izvršna i koja nije poništena, ukinuta niti na drugi način stavljena van snage. Dozvola je izdata u zakonom propisanom postupku, na osnovu važeće planske dokumentacije, izdatih urbanističko-tehničkih uslova, revidovane tehničke dokumentacije i mišljenja JP Morsko dobro. Prethodio joj je ugovor o zakupu, odnosno korišćenju morskog dobra od 26. novembra 2025. godine. Taj ugovor je zaključen nakon javnog poziva čije je raspisivanje predviđeno odlukom Upravnog odbora JP Morsko dobro od 15. aprila 2025. godine, na koju je Vlada dala saglasnost 30. aprila 2025. godine. Građevinska dozvola nije puka administrativna formalnost. Konačnim rješenjem o izdavanju građevinske dozvole kompanija Carine je stekla pravo da na predmetnoj lokaciji izvodi radove u skladu sa dozvolom i revidovanom tehničkom dokumentacijom. To pravo je, u pouzdanju u zakonitost akata državnih organa, praćeno značajnim ulaganjima. Riječ je o stečenom pravu koje uživa zaštitu Ustava Crne Gore (čl. 58) i člana 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju“, ističu u saopštenju..

O zakonitosti pojedinačnih akata odlučuju sudovi, a ne izvršna vlast, a sudski postupci su još uvijek u toku, napominju dalje.

„Kompanija Carine je blagovremeno pokrenula upravne sporove pred Upravnim sudom Crne Gore, koji se vode pod poslovnim brojevima U. br. 5999/26 i U. br. 6007/26. U ovim sporovima se osporavaju rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Ministarstva kulture i medija kojima je naložena obustava radova na izgradnji kupališta, odnosno vraćanje lokacije u pređašnje stanje. Posebno ukazujemo da rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara nisu pravosnažna. Izvršnost tih rješenja proizlazi samo iz činjenice da podnošenje tužbe ne odlaže njihovo izvršenje. Eventualna konačnost u upravnom postupku ne znači i pravosnažnost: o zakonitosti tih akata tek treba da odluči Upravni sud Crne Gore. Navod iz javno prenijetih djelova Informacije da se radi o „pravosnažnom rješenju“ zato je pravno netačan i dovodi javnost u zabludu“.

Dodaju da Informacija i sama priznaje da zakon ne poznaje urbanističko-tehničke uslove „za vraćanje lokacije u prvobitno stanje“.

„Zato se traženi uslovi nazivaju „redovnim“, iako se otvoreno navodi da im je jedina svrha uklanjanje radova izvedenih upravo na osnovu već izdatih uslova i važeće građevinske dozvole. Korišćenje zakonskog ovlašćenja za cilj radi kojeg ono nije ustanovljeno predstavlja zloupotrebu ovlašćenja, a akt donijet na takav način bio bi nezakonit. Prema pisanju medija, resorni ministar je povodom tog zaključka izdvojio mišljenje, što potvrđuje da ni u samoj Vladi ne postoji saglasnost o pravnoj utemeljenosti ovakvog postupanja“, ističu iz „Carina“..

Pravni poredak ne poznaje „stavljanje van snage“ mišljenja radi naknadnog rušenja građevinske dozvole, ukazuju oni:

„Mišljenja JP Morsko dobro na idejno rješenje od 4. decembra 2025. godine i na glavni projekat od 12. decembra 2025. godine data su u skladu sa ugovorom o zakupu od 26. novembra 2025. godine, u postupku koji je okončan izdavanjem Građevinske dozvole. Pravni poredak Crne Gore ne poznaje institut naknadnog „povlačenja“ ili „stavljanja van snage“ takvih mišljenja kao samostalan način da se uklone pravne posljedice već izdate građevinske dozvole“

Vlada je sama suzila osnov svog postupanja, smatraju u „Carinama“:

„Nova Informacija Vlade, prema javno dostupnim podacima, više ne osporava javni poziv, izbor najpovoljnijeg ponuđača niti ugovor o zakupu od 26. novembra 2025. godine. Ona takođe ne osporava navode kompanije Carine da konzervatorski uslovi u postupku izdavanja urbanističko-tehničkih uslova 2023. godine nisu izdati blagovremeno.

Centralna teza Informacije jeste da pojedini državni organi i JP Morsko dobro, prilikom davanja mišljenja i izdavanja Građevinske dozvole, nisu pribavili prethodnu saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Čak i kada bi ta teza bila tačna, radilo bi se o propustu organa javne vlasti, a ne investitora. Ako je greška učinjena od državnih organa postavlja se pitanje zašto je zakonski zastupnik Investitora bio u pritvoru ?

Još jedno, kompanija Carine je postupala na osnovu akata nadležnih državnih organa i javnog preduzeća i na te akte su bile ovlašćene da se oslone“.

Podsjećaju da ako se važeća građevinska dozvola može obesmisliti naknadnom administrativnom intervencijom, nijedna dozvola više ne pruža pravnu sigurnost, a država se izlaže odštetnim zahtjevima pred domaćim sudovima i u Strazburu.

„UNESCO nije tražio zaustavljanje projekta kompanije Carine u Baošićima

Gotovo šest mjeseci javnosti je predstavljano da UNESCO zahtijeva zaustavljanje projekta kompanije Carine u Baošićima, pa čak i da njegov nastavak ugrožava međunarodni status Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Međutim, konačna odluka Komiteta za svjetsku baštinu UNESCO-a usvojena na 48. sjednici, održanoj u julu 2026. godine u Busanu, ne pominje projekat kompanije Carine ni jednom riječju. U toj odluci ne postoji nijedan zahtjev za obustavljanje radova, poništavanje Građevinske dozvole, uklanjanje izvedenih radova ili vraćanje lokacije u pređašnje stanje. UNESCO je utvrdio šire mjere i preporuke za zaštitu područja Kotora, ali nije donio nijednu pojedinačnu mjeru koja se odnosi na projekat kompanije "Carina". Ovaj projekat nije naveo ni kao potencijalno sporan“, ukazuju u saopštenju.

Kompanija "Carine" upozorava na ozbiljne finansijske posljedice ovakvog postupanja.

„Prema procjeni kompanije, zasnovanoj i na stručnoj finansijskoj analizi izrađenoj od strane ovlašćenih vještaka finansijske struke, šteta zbog nezakonitog onemogućavanja realizacije projekta, eventualnog uklanjanja zakonito izvedenih radova i drugih posljedica takvog postupanja mjeri se desetinama miliona eura ili većim iznosom.

Pri tome treba biti potpuno jasan. Zaključci Vlade od 14. oktobra 2026. godine ne mogu dovesti do poništaja Građevinske dozvole. Isto tako, ne mogu učiniti zakonitim nijednu radnju koja se njima nalaže ili preporučuje. Ono što ti zaključci mogu, i što zapravo čine, jeste da ustanove i dokažu odgovornost Crne Gore za štetu. Riječ je o pisanom aktu najvišeg organa izvršne vlasti, koji se državi pripisuje neposredno i bez ikakve sumnje.

Tim aktom država formalno i nedvosmisleno izražava namjeru da se projekat koji se realizuje na osnovu važeće Građevinske dozvole zaustavi i ukloni mimo i prije odluke nadležnih sudova. Zaključci se ne pozivaju ni na jedan zahtjev UNESCO-a, niti bi to mogli, jer takav zahtjev ne postoji. Time je potvrđeno da je riječ o samostalnoj odluci izvršne vlasti, a ne o ispunjavanju bilo kakve međunarodne obaveze“.

Zbog toga će, kako dalje navode, zaključci Vlade biti jedan od ključnih dokaza u postupcima za naknadu štete, pred domaćim sudovima i pred Evropskim sudom za ljudska prava.

„Država koja svojim zvaničnim aktom usmjerava organe na uklanjanje prava stečenog na osnovu važeće građevinske dozvole, dok sudski postupci o zakonitosti tih radnji još traju, ne može se kasnije pozivati na to da je štetu prouzrokovao neko drugi. Upravo ti zaključci biće osnov koji će Crnu Goru obavezati da kompaniji Carine naknadi cjelokupnu štetu. Drugim riječima, posljedice nezakonitih odluka pojedinaca snosili bi svi građani Crne Gore, kroz budžet države“, tvrde u saopštenju.

Podsjećaju i da državni funkcioneri i službena lica nisu oslobođeni lične odgovornosti za radnje koje preduzimaju pozivajući se na zaključke, preporuke ili naloge Vlade.

„Država je ovlašćena i dužna da iznos naknade štete koji isplati oštećenom regresno potražuje od lica koja su štetu prouzrokovala namjerno ili krajnjom nepažnjom. Rizik od ovakvih regresnih zahtjeva ne umanjuje postojanje predmetnog Zaključka, štaviše. Dodatno, ukoliko bi službena lica, svjesno prekoračujući granice svojih ovlašćenja ili protivpravno koristeći službeni položaj, preduzimala radnje kojima se kompaniji Carine nanosi šteta ili se teže povređuju prava naše kompanije, takvo postupanje bi, zavisno od okolnosti i ispunjenosti zakonskih obilježja, otvorilo i pitanje krivične odgovornosti za krivično djelo zloupotreba službenog položaja iz člana 416 stav 1 Krivičnog zakonika Crne Gore“, nabode oni i podsjećaju da su protiv odgovornih lica u Upravi za zaštitu kulturnih dobara već podnijeli krivične prijave nadležnom državnom tužilaštvu.

Poručuju da zaštita javnog interesa ne može biti opravdanje za postupanje protivno zakonu.

„Politička volja, makar bila izražena i zaključkom Vlade, ne može zamijeniti zakon niti odluku nadležnog suda. Očekujemo da svi organi kojima su zaključci upućeni postupaju isključivo u granicama svojih zakonskih nadležnosti, da ne preduzimaju radnje za koje ne postoji valjan pravni osnov i da sačekaju odluke sudova pred kojima se vode postupci. Kompanija Carine će svoja prava štititi svim zakonom predviđenim sredstvima: pred nadležnim sudovima, pred Ustavnim sudom Crne Gore i, nakon iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava, pred Evropskim sudom za ljudska prava i organima Evropske unije. To uključuje i pravo da zahtijeva naknadu cjelokupne štete prouzrokovane nezakonitim postupanjem. Crna Gora mora ostati država u kojoj se o zakonitosti odlučuje primjenom zakona, a ne država u kojoj se, kada zakonski postupci ne daju željeni rezultat, isti cilj pokušava ostvariti institucionalnim pritiskom. Pravna sigurnost ne može biti predmet političke procjene, a pravosnažna građevinska dozvola ne može izgubiti dejstvo samo zato što nekome njeno postojanje više ne odgovara“, zaključuju u saopštenju iz „Carina“ d.o.o.