Crna Gora i potencijal cirkularne ekonomije: odvojeno sakupljanje kao ključ
Crna Gora ima veliki potencijal za cirkularnu ekonomiju, ali je ključno uspostaviti efikasno odvojeno sakupljanje otpada. Prema podacima MONSTAT-a, 2024. godine stvoreno je 375.460 tona komunalnog otpada, od kojih je 91,6% odloženo. Izvršna direktorica Zero Waste Montenegro, Vanja Cicmil, naglašava da reciklažna industrija ne kupuje bilo kakav otpad, već tačno određene materijale određenog kvaliteta. Bez pouzdanih i čistih sirovina, privatni sektor ne može da ulaže u preradu.
Crna Gora ima dovoljno otpada za razvoj sektora reciklaže i ponovne upotrebe, ali zbog ograničenog tržišta i geografske razuđenosti nije realno očekivati velika postrojenja za svaku vrstu otpada. Umjesto toga, preporučuje se razvoj mreže manjih i srednjih preduzeća za sortiranje, baliranje, kompostiranje i preradu građevinskog otpada. Kvalitetno pripremljene sekundarne sirovine mogu se slati regionalnim postrojenjima, dok bi profitabilnost trebalo osigurati kroz proširenu odgovornost proizvođača i subvencije.
Metali, naročito aluminijum i bakar, imaju najveću tržišnu vrijednost, ali i staklo, plastika, papir i karton imaju značajnu ekološku vrijednost. Organčki otpad, koji čini oko 41% komunalnog otpada, predstavlja najveći izgubljeni resurs – njegovo odlaganje na deponijama uzrokuje emisije metana. Građevinski otpad, drvo, tekstil i elektronska oprema takođe imaju veliki potencijal za ponovnu upotrebu, popravku i obnovu, što često donosi veću društvenu i ekonomsku vrijednost od reciklaže.
Ključni problem je kvalitet sirovine: reciklažna industrija zahtijeva čiste, kontinuirano dostupne količine određenih materijala. Trenutni sistem, koji se fokusira na sakupljanje i odlaganje miješanog otpada, ne stvara potreban podsticaj za investicije. Propisi postoje, ali tržište za reciklirane proizvode se još ne razvija. Potrebno je uspostaviti depozitni sistem, transparentne tokove novca i materijala, kao i obaveze zelenih javnih nabavki.
Cicmil naglašava da bi prvi korak trebao biti odvojeno sakupljanje u svim opštinama – počevši od biootpada i suvih reciklabilnih materijala – sa jasnim rokovima, odgovornostima i javnim podacima. Rizik je vezivanje zemlje za predimenzionisana postrojenja za miješani otpad, kao što su spalionice, koje konkurišu prevenciji i reciklaži. Cirkularna ekonomija treba da fokusira na smanjenje nastanka otpada, a ne na njegovo odlaganje.
Uz kvalitetno odvajanje, potrebno je stvoriti tržište za reciklirane proizvode kroz politike koje nagradjuju ponovnu upotrebu, popravku i obnovu. To može otvoriti lokalna radna mjesta i pomoći Crnoj Gori da ostvari ciljeve iz Državnog plana upravljanja otpadom – povećanje reciklaže komunalnog otpada na 65% do 2035. godine. Bez sistema koji podržava cirkularnost, investicije u infrastrukturu ostaju bez smisla.
Za uspjeh cirkularne ekonomije ključno je da se ne svede na reciklažu, već da se fokusira na sprječavanje nastanka otpada, centrima za popravku i ponovnu upotrebu, višekratnoj ambalaži i kompostiranju. Takvi sistemi mogu istovremeno biti ekonomski isplativi, ekološki korisni i društveno značajni, uz usklađivanje s međunarodnim standardima i ciljevima održivog razvoja.
