Hrabrost u vatri: kako se borimo za sve što imamo
Umjesto dobro jutro, priča o hrabrosti, požrtvovanosti i solidarnosti
Ulazimo u četvrti dan velike borbe protiv vatrene stihije koja je na hercegnovskoj rivijeri tek s vremena na vreme posustajala, a zatim se silovito širila. Vatrogasci i svi koji im pomažu nisu se povukli – bez predaha ostaju na požarištu, u neizvjesnosti i nesnosnoj vrelini, spremni da svakog trena krenu u odbranu ljudi, kuća, crkava i svega što je godinama stvaralo i čuvalo.
Naspram vatre stoje ljudi – umorni, iscrpljeni, ali odlučni da ne uzmaknu. Vatrogasci, pripadnici službi zaštite i spašavanja, mještani, dobrovoljci i svi oni koji danima donose vodu, hranu, opremu ili jednostavno budu tamo kada je najpotrebnije. Svako je dao koliko je mogao – često više nego što su mislili da mogu.
Hrabrost, zajedništvo i spremnost da se tuđe sačuva kao svoje su jači od osjećaja nemoći. Ovo više nije samo posao ili odgovornost – to je ljudskost u najčistijem obliku. Naše poštovanje i zahvalnost svakom čovjeku koji je imao snage da stane naspram stihije.
Iako iza vatre ostaje pustoš, ožiljci i razrušenost, ostaje i nešto beskrajno vrijedno: ljudi koji ne uzmiču, ne pitaju čije je ono što treba odbraniti, a jednostavno stanu i brane. Neka im prati sreća, neka im sve ide na ruku, neka brzo dođe trenutak kada će mogli da kažu: „Požar je ugašen“ i da svi ljudi i objekti budu sačuvani.
