Legat Luke Tomanovića vraća se u Tivat: Četrdeset umjetničkih djela u stalnoj postavci Muzeja i galerije
Porodica istaknutog umjetnika Luke Tomanovića odlučila je da njegov legat pokloni JU “Muzej i galerija” Tivat, u gradu u kojem je Tomanović rođen. Riječ je o četrdeset umjetničkih djela velikog crnogorskog vajara Luke Tomanovića koja će postati dio stalne postavke. To je saopšteno na konferenciji za medije u Tivtu, na kojoj su govorili direktorica Muzeja […]

Porodica istaknutog umjetnika Luke Tomanovića odlučila je da njegov legat pokloni JU “Muzej i galerija” Tivat, u gradu u kojem je Tomanović rođen. Riječ je o četrdeset umjetničkih djela velikog crnogorskog vajara Luke Tomanovića koja će postati dio stalne postavke.
To je saopšteno na konferenciji za medije u Tivtu, na kojoj su govorili direktorica Muzeja i galerije Danijela Đukić, predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović i ćerka čuvenog vajara, Ljiljana Tomanović Ponomarev.
„Načinjen je jedan krug. U mjesto u kojem je rođen sada su stigla njegova djela, da budu čuvana i predstavljena publici, posebno mlađim generacijama“, istakla je direktorica Muzeja i galerije, zahvaljujući porodici Tomanović na velikom povjerenju koje je ukazala ovoj instituciji i njenim zaposlenima.
„Svemu su prethodili susreti i razgovori sa porodicom, koji su nam omogućili da bolje upoznamo širinu i značaj života i rada njihovog oca, ali i privrženost, poštovanje i ljubav porodice prema njegovom stvaralaštvu i očuvanju umjetničkog nasljeđa. Susret u kući Luke Tomanovića bio je značajan početak jedne velike priče za naš grad“, istakla je Đukić.
„Svjedočimo jednom značajnom događaju u kulturnom životu Tivta. Nije slučajno što je upravo otvaranje legata čuvenog Luke Tomanovića dobilo centralno mjesto u svečanom programu Novembarskih dana“, rekao je Komnenović.
On je ocijenio da Tivat ovim potezom aktivno radi na izgradnji sopstvenog kulturnog identiteta.
„Ovaj događaj je kamen temeljac na kojem se gradi kulturni identitet ovog grada. Tivat u proteklom periodu, nažalost, nije dovoljno pažnje posvećivao svojim značajnim stanovnicima. Mi smo pomalo tu prašinu zaborava uklonili Salonom i izložbom Pean i Sindik, ali legat Luke Tomanovića predstavlja strateški važan korak u tom procesu. Vjerujem da ćemo se u budućnosti posvetiti i odavanju počasti ostalim znamenitim Tivćanima, poput Anta Staničića i Maje Perfiljeve”.
Vrijeme koje dolazi na pravi način će osvijetliti rad ovog čuvenog vajara i još jednom pokazati značaj povratka Luke Tomanovića svom zavičaju. Umjetnička djela bez publike pomalo gube na značaju i vrijednosti, a mi moramo njegovati kulturu sjećanja na jednog od najznačajnijih vajara jugoslovenske umjetničke scene sredinom XX vijeka, kazao je Komnenović.
Ćerka čuvenog vajara, Ljiljana Tomanović Ponomarev istakla je da su vratili njihovog oca tamo odakle je počeo.
“Zaista se taj životni krug zatvorio na najbolji mogući način. Porodica je osjećala i čast i odgovornost da brine o očevim djelima. U jednom trenutku dođete u godine kada više ne možete da pružate logističku podršku koju ovako veliko djelo zahtijeva. Sticajem okolnosti, ili fatumom, sreli smo se sa direktoricom Đukić.Tivat je prethodno dao ulicu našem ocu i time pokazao da ga poštuje, da uvažava njegovo djelo i ime. To je bila pokretačka kapisla koja je sve drugo pokrenula. Tivat ima razvojnu perspektivu i namjeru da istakne kulturne vrijednosti grada. Sve se povezalo, kockice su se složile u jedan mozaik. Zaposleni u Muzeju i galeriji imaju entuzijazam i želju koji su se podudarili sa našim. Na kraju je sve rezultiralo ovim događajem, na zadovoljstvo naše porodice. Hvala direktorici, predsjedniku i svim saradnicima koji su radili kao da su dio naše porodice.“
Izložba će biti otvorena za sve posjetioce od 20. novembra, kada je u 11h predviđeno stručno vođenje kroz postavku.
Podsjetimo, Luka Tomanović (1909–1992) živio je, školovao se i radio na prostoru Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije, a usavršavao se u vodećim evropskim umjetničkim centrima. Rođen je u Lepetanima 25. septembra 1909. godine, gdje je proveo djetinjstvo. Tokom školovanja, predratnog službovanja i poslijeratnog perioda boravio je na Cetinju, u selu Crnče kod Trebinja, a potom i u Beogradu. Od 1953. godine sa porodicom se trajno nastanio u Herceg Novom.
Završio je Učiteljsku školu na Cetinju 1932. Godine. Diplomirao je vajarstvo na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu 1952. godine. Studijski je boravio i usavršavao se u Italiji, Francuskoj (Pariz) i SSSR-u (Moskva). Od 1933. do početka Drugog svjetskog rata 1941. godine radio je kao učitelj u selu Crnče kod Trebinja. Nakon učešća u Narodnooslobodilačkoj borbi (tokom koje je bio i zatočen na ostrvu Mamula), poslije oslobođenja radio je u sektoru za kulturu i prosvjetu u okviru Glavnog odbora Sindikata NR Crne Gore. Od 1953. do 1964. godine obavljao je dužnost direktora čuvene Umjetničke škole u Herceg Novom. Paralelno sa pedagoškim i rukovodećim radom, stvarao je u svom ateljeu u Herceg Novom. Autor je brojnih monumentalnih spomenika širom Crne Gore, poput spomenika Bezmetković na Savini, spomen-kompleksa Doli u Pivi i spomenika u Kotoru i Tivtu, Bio je i član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) i jedan od osnivača Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.
Preminuo je u Igalu krajem avgusta 1992. godine.


