„Noćni pejzaž“ Anastasije Aleksić kao prostor sjećanja, tišine i unutrašnjeg svijeta

Prva samostalna izložba slika Anastasije Aleksić , naslovljena „Noćni pejzaž“ , otvorena je sinoć u hercegnovskoj Galeriji „Sju Rajder“, gdje se autorka predstavila postavkom od petnaestak radova u tehnikama ulja na platnu i akvarela. Za Aleksić, koja je završila Akademiju likovnih umjetnosti Brera u Milanu, ovo je prva samostalna izložba u Crnoj Gori.

Život i iskustvo stečeno u Italiji, gdje se bavila i produkcijom i organizacionim poslovima u modnoj industriji, nisu potisnuli vezu sa Herceg Novim i morem koje je, kako kaže, ponijela sa sobom gdje god da je živjela. Izložbu je otvorila komunikolog u oblasti umjetnosti Jelena Mirković, koja je istakla da more na slikama Anastasije Aleksić nije pokušaj prikaza konkretnog mjesta, već lični doživljaj pejzaža u kojem je autorka odrastala. -Jer more koje gledamo na ovim slikama nije geografsko more.

Ono nije pokušaj da se prikaže određeno mjesto, niti da nam ponudi prepoznatljivu razglednicu Boke. I zato nema potrebe da tražimo tačan ugao pogleda, poznatu stijenu ili obris koji možemo locirati na karti. Prije svega, riječ je o ličnoj percepciji, o načinu na koji je Boka ostala u njoj. Jer, slika se uvijek pomjeri korak dalje od konkretnog predjela i vodi nas prema onome što se događa unutar pogleda. Noć u ovoj seriji radova, prema riječima Mirković, mijenja način na koji posmatramo pejzaž.

Kada dnevna svjetlost ustupi mjesto tami, jasni oblici postaju slutnja, a prostor dobija i simboličko značenje. More tako prerasta granice pejzaža i postaje prostor unutrašnjeg svijeta, sjećanja i nesvjesnog. -To je jedan od najstarijih i najmoćnijih simbola unutrašnjeg svijeta. Iz psihološke perspektive, a posebno u Jungovoj teoriji, voda je povezana sa nesvjesnim, sa onim ogromnim slojem iskustava, sjećanja i sadržaja koji postoji ispod površine naše svijesti.

I tu se nalazi jedna od ključnih vrijednosti ove serije. Anastasija ne pokušava da nam pokaže samo ono što je pred nama. Zanima je ono što se događa na granici između viđenog i naslućenog, između stvarnog prostora i prostora koji gradimo u sebi. Sama autorka objašnjava da je „Noćni pejzaž“ nastao iz potrebe da izrazi ono što se događa kada čovjek ostane sam pred morem. Upravo je noć, kaže Anastasija Aleksić, za nju i trenutak tišine i poniranja u sebe.

-Ono što sam željela da iskažem ovom izložbom jeste da, kada čovjek posmatra more i kad je sam, kad zaroni, on možda ima taj osećaj da želi možda i dublje da ide. To je ipak nešto, da kažemo, podsvjesno što je izašlo iz mene. Ima dosta autoportreta, ima dosta nekih prijatelja i djece i svega, to je nešto što se provlačilo kroz moj život, a svakako je vezano za more. A noć otkriva neku misteriju i nešto što preko dana ipak nije vidljivo.

Noć inspiriše, ona je trenutak tišine i jedne kontemplacije sa samim sobom, kazala je autorka nakon otvaranja. Za autorku je hercegnovsko predstavljanje, kako je kazala, bilo svojevrsno „vatreno krštenje“, ali i posebno emotivan trenutak – jer se njena prva samostalna izložba u Crnoj Gori dogodila upravo u gradu iz kojeg je ponijela prve slike mora, djetinjstva i odrastanja. Nakon premijere u rodnom gradu, „Noćni pejzaž“ nastavlja put – naredna samostalna izložba Anastasije Aleksić biće otvorena 4.

februara u Beogradu, u Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić“.