Opasnost od izbijanja epidemije: Stopa vakcinacije pala daleko ispod bezbjednog nivoa

Pred Ustavnim sudom Crne Gore završena je javna rasprava povodom inicijative za ocjenu ustavnosti mjera koje se odnose na vakcinaciju djece. Predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko kazala je da su na raspravu pozvana stručna lica kako bi taj sud imao na raspolaganju različite argumente.

Ustavni sud razmatra odredbe članova 41 i 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, prema kojima djeca mogu boraviti u javnim i privatnim predškolskim ustanovama samo ukoliko su primila obavezne vakcine, osim u slučajevima kada postoji trajna medicinska kontraindikacija za određenu imunizaciju. -U pitanju je inicijativa za ocjenu ustavnosti. Ustavni sud je pozvao stručna lica i tako ćemo imati argumente, kazala je Armenko.

Jedna od podnosilaca inicijative, Lepa Žunjić iz NVO Roditelji, kazala je da se ta organizacija 15 godina bavi sistemom podrške roditeljima i djeci i ukazuje na probleme sa kojima se oni suočavaju. -Petnaest godina se bavimo sistemom roditelja i djece i ukazujemo na činjenice. Imamo stav da nijesmo protiv vakcinacije i da država vodi računa o zdravlju. Da li je Vladina mjera srazmjerna i djelotvorna, to je jedino pitanje, kazala je Žunjić.

Ona je poručila da djeca na kraju snose posljedice odluka odraslih i sistema, što, kako je navela, predstavlja suštinu problema. Lepa Žunjić, NVO Roditelji -Djeca snose posljedice na kraju i srž je da djeca ne treba da budu posljedica odluka odraslih i sistema. Uzmimo u obzir da pad vakcinacije nije od ove godine, traje to decenijama. Negdje je osnovno pitanje šta smo radili u međuvremenu, da li je zakon problem ili mjere sprovođenja zakona, rekla je Žunjić.

Prema njenim riječima, potrebno je analizirati kako se postojeći zakon sprovodio, koliko je roditelja zaista prijavljivano, kao i da li su kampanje države prema roditeljima bile adekvatne i kontinuirane. Ona smatra da se mora postaviti i pitanje zbog čega bi novi pristup dao rezultate ukoliko prethodni zakonski okvir nije adekvatno primjenjivan. -U suštini, ovo su važne stvari, jer ako nijesmo primjenjivali zakon adekvatno, zašto vjerujemo da ćemo ovaj primjenjivati? Deset godina je dug period, kazala je Žunjić.

Posebno je ukazala na pitanje gdje se danas nalaze djeca koja ne mogu da borave u vrtićima. -Gdje su nam djeca danas? To je pitanje, jer ih dosta nije ni u državnim ni u licenciranim boravcima. Imamo set kreativnih centara i čuvaonica, sportskih klubova i radionica i naša djeca su zajedno tamo. Da li stvarno zabranjivanje djeci da budu u vrtićima doprinosi ovom rezultatu? , upitala je Žunjić.

Kako je navela, ukoliko se djeca iz vrtića preusmjere u sisteme koje država ne kontroliše u istoj mjeri, postavlja se pitanje ko ih prati. -Ako smo djecu iz vrtića usmjerili na sistem koji baš i ne kontrolišemo, a u kojem borave djeca, gdje su onda ta djeca i ko ih prati? Sve dok su u sistemu koji možemo da kontrolišemo, onda ih možemo pratiti. Ne možemo zanemariti da možemo da ih pratimo samo u sistemu, kazala je Žunjić.

Ona je istakla da vrtić nije važan samo sa aspekta zdravstvenog sistema, već i zbog obrazovanja, socijalizacije i razvoja djece. -Vrtić je mjesto da se djeca obrazuju, socijalizuju i druže. Ako im to uskratimo, koje su posljedice na kasniji razvoj djece? Ko će da prati djecu iz ranjivih kategorija društva? , navela je Žunjić. Poručila je da je važno da država štiti djecu, ali da se njihov najbolji interes ne može posmatrati samo kroz pitanje zdravlja i vakcinacije.

-Važno je da država stoji iza nas, ali najbolji interes djeteta nije samo zdravlje i ne treba da ih posmatramo samo kroz pitanje vakcinacije. U smislu svih aspekata njihov odnos mora da se sagleda, zaključila je Žunjić. Sudija Ustavnog suda Nikola Mugoša ukazao je da se kod pitanja obavezne vakcinacije, u suštini, mogu prepoznati suprotstavljeni interesi dvije grupe djece. Nikola Mugoša, sudija Ustavnog suda -Djeca koja nijesu vakcinisana, zbog aktuelne zakonske odredbe, ne mogu da se socijalizuju i idu u vrtić.

Sa druge strane, država je obavezna da održava situaciju u kojoj su zaštićena i djeca koja ne mogu da budu imunizovana, kroz stvaranje kolektivnog imuniteta, kazao je Mugoša. On je naveo da se u ovom trenutku o kolektivnom imunitetu teško može govoriti, jer je stepen imunizacije nizak. Sada se o tome ne može ni govoriti jer smo daleko od kolektivnog imuniteta.

U ovoj situaciji moramo da uvažimo i štetu za djecu koja ne mogu da pohađaju vrtiće, ali i rizik za onu djecu koja ne mogu da budu vakcinisana, rekao je Mugoša. On je otvorio pitanje na koji način država, u uslovima niskog stepena imunizacije, može da zaštiti prava djece koja zbog zdravstvenih razloga ne mogu da prime vakcinu.

-Ako imamo u vidu ova dva prava, kako onda država, u zemlji gdje je nizak stepen imunizacije, da zaštiti pravo na život te djece koja zavise od vakcinacije i od rezultata kolektivnog imuniteta? , upitao je Mugoša. On je ocijenio da se represivnim mjerama može povećati obuhvat vakcinacijom, ali da to, prema njegovom mišljenju, ne predstavlja stvarni napredak.

Epidemiolog Instituta za javno zdravlje Dragan Laušević kazao je da država mora da reaguje kada je rizik od bolesti veliki, a vakcinacija predstavlja jedinu proaktivnu mjeru. Ocijenio je da je aktuelno rješenje iznuđena mjera i dio kriznog menadžmenta, navodeći da alternativa vakcinaciji ne postoji. Dragan Laušević, epidemiolog Instituta za javno zdravlje Laušević je kazao da, iako sada nije član operativnih timova, dugo godina je u njima radio i bio učitelj mnogima koji se danas bave tim poslovima.

-Ova javna rasprava je nešto što smo dugi niz godina mi tražili. Probaćemo da nađemo najbolje rješenje i ja ću pokušati da vam dam viziju onih koji se bave javnim zdravstvom, rekao je Laušević. On je naveo da je osnovni zadatak javnog zdravstva zaštita i promocija zdravlja, kao i prevencija bolesti. -Osnovni zadatak je da zaštitimo zdravlje, da ga promovišemo i da vršimo prevenciju. Osnovni postulat je da sve što može da se spriječi razumnim mjerama koje su bezbjedne i efikasne treba primijeniti.

Ono što ne možemo da spriječimo, dobro je da rano otkrijemo, kazao je Laušević. Posebno je upozorio na morbile, ističući da je riječ o veoma zaraznoj bolesti koja može izazvati ozbiljne komplikacije. -Morbili izazivaju upale pluća, a imamo djelotvornu i razumno bezbjednu mjeru. Dolazimo u situaciju da se traže krivci. Postoji strah od mogućih komplikacija, značajan broj ljekara više i ne vidi ovu bolest, a onda imamo rast troškova liječenja i zatrpane bolnice, rekao je Laušević.

Kako je kazao, poseban problem kod morbila predstavlja činjenica da zaražena osoba može najviše širiti virus prije pojave karakteristične ospe. -Najkontagioznija bolest je upravo ta – morbili. Morbili su veoma nezgodna bolest. Ja sam najzarazniji prije nego što dobijem ospu, tada širim bolest najviše. Tek kada dobijem tufnice, ljudi se drže podalje od mene. E, to je problem kod te bolesti, kazao je Laušević.

Govoreći o mjeri koja je predmet rasprave, kazao je da ona možda djeluje ishitreno, ali da se o njoj među epidemiolozima dugo razgovaralo. -Zašto je mjera, iako izgleda ishitrena? Znam koliko se o njoj razmišljalo i koliko se o njoj pričalo među epidemiolozima. Mudar čovjek se uči na tuđim iskustvima. Ovo su mjere koje preduzimaju i druge države, i to nakon temeljitih rasprava, kazao je Laušević.

Kao primjere naveo je Italiju, Francusku, Njemačku i Srbiju, ističući da su te države uvodile različite mjere u oblasti obavezne vakcinacije. -Mi koristimo vakcine kao što ih koristi Švedska. Italija je reaktivno sa četiri došla na deset obaveznih vakcina, Francuska slično, Njemačka takođe. Srbija je uvela obaveznu vakcinaciju i u vrtićima i školama, rekao je Laušević. Upozorio je da obuhvat imunizacijom opada i među školskom djecom. -Nama pada obuhvat i u školama. Razvodnjen nam je kolektivni imunitet i u školama.

Država mora da reaguje kada je rizik od bolesti veliki, a vakcinacija je jedina proaktivna mjera, poručio je Laušević. On je ocijenio da je riječ o iznuđenoj mjeri koja predstavlja odgovor na trenutnu situaciju. Laušević je kazao da je najviše roditelja koji se kolebaju i koji su zbunjeni različitim informacijama koje dobijaju. Istakao je da su morbile najzaraznije i da se 90 odsto osjetljivih inficira kada dođe u kontakt sa njima.

-Najviše je roditelja koji se kolebaju, koji su sluđeni i koji su sada dobili informaciju da je vakcinacija u redu, da je uslov i da ih štiti, zaključio je Laušević. Sudija Ustavnog suda Predrag Krstonijević pitao je koja bolest trenutno nosi najveći epidemiološki rizik. Laušević je odgovorio da su u ovom trenutku posebno važne male boginje, odnosno morbili, zbog lakog širenja virusa među mlađom populacijom. -Male boginje, odnosno morbili, nama su sada najvažniji jer se virus lako širi u mlađoj populaciji.

U vrtićima su kontakti bliži i situacija je nepovoljnija. Moramo da sprovodimo mjere koje podrazumijevaju izdvajanje djece i zatvaranje vrtića, a nekada se razbole i nastavnici. Veliki kašalj je takođe opasan kod odojčadi i djece od dvije do tri godine i to je takođe ozbiljna bolest. Majke, odnosno trudnice, vakcinišu se kako bi se zaštitila djeca, kazao je Laušević. On je naveo i da postoje bolesti koje se danas gotovo i ne pojavljuju upravo zahvaljujući visokom nivou imunizacije.

-Difterija se ne javlja jer imamo dobar imunitet i možda za tu bolest nijeste ni čuli. Mogu da pomenem i dječiju paralizu. Bili smo blizu toga da je potpuno eliminišemo, ali se zbog ratova to nije desilo. Kada neku bolest više nemamo, vakcina se povlači, a onda se uvodi nova vakcina za neku drugu bolest, rekao je Laušević. U javnoj raspravi učestvovali su i govorili prof.

dr Dragan Laušević, epidemiolog i predstavnik Instituta za javno zdravlje Crne Gore, dr Senad Begić, epidemiolog i koordinator UNICEF-ovog programa za društvene promjene i promjene u ponašanju, Nela Krnić, koordinatorka UNICEF-ovog programa za monitoring dječijih prava, i Mina Brajović, šefica Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori. Stručna mišljenja iznijeli su prof.

dr Nevena Vučković Šahović, stručnjak za međunarodno pravo i prava djeteta i nekadašnja članica Komiteta Ujedinjenih nacija za prava djeteta, prof. dr Ivana Mihić, psiholog i univerzitetska profesorka iz Novog Sada, stručnjak za razvojnu psihologiju, psihologiju porodice i rani razvoj djece, kao i prof. dr Ranko Rajović, ljekar, specijalista interne medicine i stručnjak za neurofiziologiju, obrazovnu neuronauku i rani razvoj djece. Odluka će biti donijeta na sjednici suda 24. septembra. Izvor: RTCG