Kazne moraju odvraćati, ne samo brzi postupci

Drugi novembar je proglasen Međunarodnim danom okončanja nekažnjivosti zločina nad novinarima, a UNESCO upozorava da je nekažnjivost u svijetu porasla prvi put od 2012. godine. Čak 86 odsto ubistava novinara i dalje nema sudskog epiloga. Medijski savjet za samoregulaciju naglašava da brzi postupci bez značajnih kazni ne šalju jasnu poruku: kazna mora odgovarati činjenici i odvraćati druge od sličnih postupaka.

Prošle godine u Crnoj Gori zabilježeno je 33 napada i pritiska na novinare, a prijetnji preko interneta su bile duplo više nego godinu ranije. Do sada ove godine zabilježeno je 18 slučajeva, a samo dva su dobila sudski epilog. Među prijavama kroz Mehanizam za bezbjednost novinara, najčešće su bile uvrede i prijetnje preko mreže, uključujući i prijetnje smrću. U jednom slučaju, prijetnje smrću Borisu Pejoviću i Balši Rudoviću završile su kaznom od 300 eura – ako se plati u roku, iznosi 150 eura.

U slučaju napada na fotoreportere u Gornjem Zaostru, dvije osobe su osuđene na šest mjeseci kućnog zatvora, dok su ostali slučajevi završeni oslobađajućim odlukama. U isto vrijeme, za slične prijetnje, jedan slučaj završio je zatvorskom kaznom, dok drugi – kaznom koja liči na saobraćajni prekršaj. Tužilaštvo je od 2024. godine dalo prioritet predmetima napada na novinare, a rezultati se vide: od jula prošle godine otvoreno je 25 predmeta, a riješeno 18.

Ipak, ostaju i najteži slučajevi bez epiloga. Ubistvo Duška Jovanovića nakon 22 godine još uvijek nije rasvijetljeno, a nalogodavci su nedodirljivi. Suđenje za ranjavanje Olivere Lakić, osam godina poslije napada, odugovlači se zbog otkazivanja punomoćja advokata. Viši sud je ukinuo presudu za napad na novinarku Anu Raičković, a ponovljeno suđenje je odloženo za decembar.

Reporteri bez granica ocjenjuju da, iako se većina novijih napada rješava, ubistvo Jovanovića i pokušaj ubistva Lakić ostaju bez odgovora. Evropska komisija upozorava da se suđenje za pokušaj ubistva odugovlači i da mu prijeti zastara. Crna Gora, kao kandidatkinja za EU, mora da pokazuje da sprovodi politiku nulte tolerancije prema nasilju nad novinarima – kroz presude, a ne samo saopštenjima.

Država mora prepoznati razliku između pravnog odgovora i prijetnje. Ako neko nije zadovoljan objavom, ima pravo na odgovor, ispravku, sud, ombudsmana ili Komisiju za žalbe MSS-a – sve besplatno i bez rizika. Ko izabere prijetnju, ne traži ispravku, već hoće da uplaši novinara. Država mora takve postupke kažnjavati tako da kazna bude vidljiva i odvraćajuća.